Borisav Stankovic, jedan od najznacajnijih predstavnika realizma u srpskoj knjizevnosti, roden je 1876. godine u Vranju. U rodnom gradu zavrsio je osnovnu skolu i sedam razreda gimnazije, a osmi razred u Nisu gde je i maturirao. Ekonomski odsek Pravnog fakulteta u Beogradu upisao je 1896. godine. Diplomirao je 1902. godine. Po izbijanju Prvog svetskog rata kao referent Crkvenog odeljenja Ministarstva prosvete i vera zajedno sa srpskom vladom povlaci se u Nis, a odatle u Podgoricu, gde ga zarobljava austrougarska vojska. U Beograd se vraca 1916. gde se bavi knjizevnim i novinarskim radom, pisuci kratke zapise i reportaze o zivotu u okupiranom Beogradu. Preminuo je 1927. godine.
Jovan Deretic o romanu: Taj roman donosi sumu Stankovicevog pripovedackog iskustva i njegovog poznavanja coveka i sveta. Zasnovana kao drustvena hronika rodnog grada, Necista krv prerasla je u izrazit roman licnosti, psiholoski utemeljen, a da pri tome nije izgubila bitnih obelezja drustvenog romana. To je, mozda, jedinstven slucaj u nasoj knjizevnosti da je postignut pun sklad izmedu socioloske i psiholoske motivacije. Lik neobicne lepotice Sofke, kao i likovi drugih junaka romana, medu kojima se izdvaja snazna licnost gazda Marka, Sofkina svekra, osvetljeni su iznutra, psiholoski ili, cak, psihoanaliticki, frojdovski, ali sve sto se s njima dogada motivisano je socioloskim cinjenicama: istorijom dveju porodica koje pripadaju raznim stalezima, sukobom izmedu starog i novog, izmedu starih bogatasa, corbadzija, koji beskropuloznu borbu za samoodrzanje prikrivaju gospodskim ponasanjem, i novih bogatasa, obicno seljaka koji se spustaju u grad, noseci u sebi svezu krv, neistrosenu energiju i rusilacku agresivnost.